Srijeda ujutro, krenuli smo na (izlet) Vrnik sa šestašima iz Žrnova. Uobičajeni žamor u brodu, poneka pisma a sve je prožeto s iščekivanjem okupanim pokojom kapljicom mora. Dolazimo na Vrnik gdje počinjem vođenje pričom o kamenu. Šestaši imaju fenomenalna pitanja na koja rado odgovaram.
Dolazimo do petrara (kućica za obradu kamena), kada iznad nas proleti ogromna smeđa ptica gonjena od strane tri nasrtljiva galeba. Zakrenula je u desno i od petrara je nismo više vidjeli. Potrčali smo vidjeti što se događa, tri galeba kruže iznad ptice u moru. Poprilično povelika ptica, al nagovještaj paperja na glavi mi je ukazao da bi se moglo raditi o tek mladoj sovi. Nekako cijelu dramu gledamo par stotinki i na moje “beba sova ne zna plivati” kreće akcija spašavanja. Nisam ni dovršila rečenicu, šestorica šestaša su već bili u moru. Koja brzina, koja akcija uz povike “Moramo je SPASITI!” Iskreno bilo me je strah da se sovica ne počne braniti, tako da se derem sa obale da je okruže al na sigurnoj udaljenosti od ptice i polako tiskaju prema obali. Bilo je i kurenta koji nam nije išao u korist. Jedan od spasitelja je pronašao štap i lagano je gurkao prema obali. Sova se teškim (sad već natopljenim perjem) zamasima krila otisnula par puta, a djeca viču iz mora da je počela tonuti. Valjalo je požuriti akciju, nastavljam izvikivati upute. Napokon došli smo do obale. Sovica je izašla na grižu al i dalje je bila pola u moru. Iscrpljena i pothlađena, velikih narančastih očiju gledala je u svoje spasitelje.
Sad kreće drugi dio spašavanja – zovem Miljca (Miljenko Marukić – birdman-a) s pitanjem što sada uraditi. Preko telefona Miljac na moje ‘beba sovica je u moru’ odgovara da je izvadim iz mora i stavim u kutiju i u hlad, dokle on dođe. (Miljac tom trenutku misli da se radi o malom bukoču cca 10cm, a ispred mene je ptica veličine purana).
Čuvši svu dreku dolazi Jelena, jocker zovi, rukavice, ručnike i kutiju donosi na moju molbu.
Valja ptičurinu izvaditi iz mora, navlačim rukavice na ruke a znoj polagano klizi niz čelo. Sović od pola metra zlokobno klikće, a ni panđe mu nisu male. Bacam ručnik preko sovine glave, hvatam je lagano za trup i polažem je u kutiju.
Idemo u hlad, opće oduševljenje i radost je u zraku. Spasili smo je!
Dolazi Miljac, donosi joj spizu i cijeli razred sudjeluje u hranjenju sovice sirovim komadima puretine. Miljenko Marukić nam drži predavanje o sovi ušari. Ovo je tek izlegnuto iz jajeta, mlada sovica nesigurna u letu, galebovi su je napali radi teritorija. Radi se o zaštićenoj vrsti. Nakon hranjenja, šestaši mladoj sovici daju ime Munja . Miljac nosi pticu na oporavak, a mi nastavljamo sa programom izleta. Uzbuđenju nije bilo kraja, sastavak s perom i tintom pišu sada.
Na kraju dana, pošto se Miljac konzultirao sa onima koji rade sa pticama, valjalo je vratiti mladu sovicu doma (na Vrnik). Što smo učinili. Sova ušara nazvana Munja, sad je u svome gnijezdu.
Sretan kraj javljam razrednici šestaša Milki Skokandić.
U akciji spašavanja sove ušare sudjelovali su:
šestaši osnovne škole Ante Curać Pinjac iz Žrnova s razrednicom Milka Skokandić
Tim superheroja u moru moram poimenice nabrojati:
Ivan Curać (Iko)
Ivan Curać(Anđelko),
Andro Biliš (Čegrčalo),
Petar Skokandić,
Marin Radovanović,
Nikola Farac Puc
Najbolja ste ekipa i veliko vam hvala.
Zahvaljujem se Jelena Đivanović (prijevoz i oprema), te se od srca zahvaljujem Miljenku Marukiću – Miljac (na brzoj intervenciji i brizi za sovicu).
Hvala personalu restorana Vrnik Arts Club-u na ručku, akcija Dobro se dobrom vraća.
Dogodilo se 16.lipnja.2021. godine Gospodnje.
Iz knjige:
Sova ušara – najveća europska sova
S dužinom tijela oko 70 cm, rasponom krila 160 – 190 cm, a težinom od 2-4 kg, ušara je najveća europska sova. Na glavi su joj istaknuti pernati čuperci nalik ušima, i od tuda joj i ime – ušara. Posebno ih izduži kad se glasa ili kad je uznemirena, a ne vide se jedino u letu. Kao i u ostalih sova, pernato ruho je gusto i pahuljasto što dodatno povećava njenu zaista krupnu građu i veliku glavu. Perje joj je tople smeđe boje, prsa su isprugana širokom prugama, “lice” je tamno i na njemu su osobito istaknute velike narančaste oči. Bojom je prilagođena da se tijekom dana „stopi“ s krošnjom stabala, posebice kakvog bora. (Izvor: Sove gnjezdarice u Hrvatskoj, Vesna Tutiš)
Tekst i foto: Sunčana Žaknić