Vrnik nema izvora vode, iskreno tražila sam ga ali u mojim škrapanjima i skitnjama po šumi, kamenolomima ipak sam našla vodu.
Škojari koji su mukotrpno i na suncu vadili kamen itekako su žeđali. A za samu šetnju kamenolom i oko Škoja potrebno je mimimalno litra i po ove nezamjenjive tekućine. Iskreno pas Plava, koja me prati u stopu popije i više od toga. Ne preporučam skitnju bez stručnog vodstva! U ovom tekstu vodim vas na Škojarsku vodu. Od samih početaka života na Vrniku, uz vađenje kamena kao jedinom djelatnosti, škojari i svak onaj tko živi na otoku zna za reciklažu. Ako se ujutro umijemo u vodi iz lavora istu ćemo upotrijebiti i za pranje robe/suđa te onda s tom vodom zaliti vrt.
Kišnicu su skupljali u gustirne, a gustirnu ima skoro svaka kuća na Škoju. Ako nije ispod kuće onda je pored, u dvoru ili u sklopu vrtla. Ali što se događalo onih sušnih godina kada kišnica iz gustirne jednostavno nije bila dovoljna… Škojari su doma pili bevandu al za svaki slučaj znali su u slučaju potrebe gdje za najsušljih ljeta naći barem dva deci vode. Ingeniozni mehanizam za sakupljanje vode nalazim u starom kamenolomu.
Uz vertikalnu plohu kamenoloma uklesan je žljeb, koji se lagano spušta od vrha do dna kave. A na kraju žljeba je dodana cijev, iz koje u zimskom periodu teče kap po kap vode. Drugi primjer dosjetljivosti čuvanja vode nalazi se u nedovršenom iskopu kamena. Veliki urez koji se radio u živoj stijeni kave (poslije bi se lomio blok kamena ‘od bota’) pretvoren je kao površinska gustirna s kamenim profilom na vrhu. Dužine je oko 2 metra, uzak prostor nudi pola metra vode. Kristalno čista, rashlađena voda za mene, kakva čast. U par petrara (kućice za obradu kamena) postoje gustirne s vodom. Zaštićene su makijom i dračom. Voda iz njih također je čista i hladna, te je prava okrepa Plavoj (koja mi je popila sve zalihe iz torbe i još je žedna).
Neki pucali (kruna bunara/cisterne) bili su u samim kućama, primjer je kaštel Ismaeli Gabrielis iz 16. st. A danas je pucal prenamjenjen kao dekorativni element vrta. Za mene ovo je čarobno mjesto mojeg djetinjstva….
Ali ni to nije sve, uza sve ove gustirne, ima i jedna lokva na samome vrhu. Kišnica koja se godinama skuplja u napuštenom kamenolomu danas je dom žabama, vodenim insektima a spas je i žednim pticama. Potić za vodu koji možete vidjeti na fotografijama našla sam na Kamenjaku. Godinama sam ga čuvala u šufitu, drago mi je što je poslužio svrsi. “Vodičkim” gropom sam zavezala gambet te zakačila za željezni pot. Jer napominjem za ovakve ture treba vam stručno vodstvo. Nije bilo lako sa vodom, tako da su se škojari pouzdali i na susjedni otok (Korčulu).
Na predjelu Krmače (Lumbarde), koja je najbliže Škoju postoji mjesto s rivicom koje i dan danas zovu ‘Pod vodu’, Gjivoje (O. Korčula) navodi slabi izvor vode koji po ljeti presuši. (Stanje sam nedavno provjerila, gustirna je puna vode). Najstarija datirana gustirna na Škoju je ona u mojoj kući. Našao ju je moj tata prilikom obnavljanja prostora. Na žbuki kao hidroizolacijskome sloju urezana je godina 1678.
A te davne 1886 godine, početkom mjeseca prosinca, na Vrniku, prilikom kopanja zemlje za bunar nađena je jedna kamena ploča s natpisom iz V. stoljeća … 1986. (1987.) na Škoj dolazi vodovodna voda.
Od same priče o vodi sam ožednila, te vam nazdravljam do sljedećeg čitanja.
*voda – ‘bit u jednu vodu’ (biti znojan), ‘činu zubi vodu’ (sliniti), kršćena voda (sveta voda), ‘na dvi vode’ (krov s dva nagiba), ‘ni krščene vode’ (nimalo, ništa), ‘svarit bi ga u prvoj vodi’ (skuhao bi se u prvoj vodi, mlado meso)
*pucal – kamenom optočeni otvor na bunaru
*gustirna (gustrina) – (‘Kišno je vrime i sve su gustirne pune’.)
*guc – gutljaj (‘Daj mi prova guc tega vina’.
*guc – vrsta barke od 4 do 6 m
*napit se – popit vode, vina (‘Napila sam se freške vode iz gustirne sa Vrnika. Napi se kapju vina’) *kava – kamenolom
Tekst i foto : Sunčana Žaknić
‘Ako vam činu zubi vodu za Škojarskom vodom….’
Autorica teksta je licencirani turistički vodič, specijalizirana za korčulanske škoje i Škoj (Vrnik) na kojemu je odrasla.