Nakon Bisača, Majsana i Sutvare nastavljam pustolovine po škojima. Kada kažemo idemo u ‘škoje’ taj pojam označava sve otočiće u korčulanskom arhipelagu. Al kad kažemo idemo na Škoj s velikim Š taj pojam znači da idemo na Vrnik, a za Otok s velikim O mislimo na Badiju.
U ovom nastavku borim se protiv virusa, poštujem odluke stožera al ipak moram vršiti dostavu na Škoj. A smatran da su najbolje namirnice one koje uloviš, uparaš, uzgojiš, ubereš… A sama morska obala ima antiseptičko djelovanje.
KAMENJAK
Na grčki Petros ili “kamen” kako još u starim mletačkim spisima nazivaju ovaj škojić.
Osim sa Škoja kamen se vadio i sa Kamenjaka, pošto je površinom jako malen eksploatacija je stala u 16. ili 17.st. Ostaci kamenoklesarstva se vide s mora, škojić djeluje kao da ga je netko pilom prepolovio.
Kamenoklesarstvo je bilo razvijeno još u rimsko doba, što je vidljivo u ostacima kamenoloma u obliku “bulta” ili “grota” podzemnih kamenoloma nalik na pećine;(Sutvara, Vrnik). A u jednoj “groti” nalaze se tri slabo čitljiva natpisa. Najveći širok 62 a visok 35 cm datiran 13.8.1586. spominje poznatu klesarsku obitelj Pavlović i kugu (peste). Riječi; veličine slova 4cm poredane su u 8 redova. Ispod natpisa u spili su sahranjeni četiri okuženjaka. Druga dva natpisa su iz 1691.g. u tri reda (o brodolomu?!)
Prema dokumentima iz 1482.g. epidemija kuge u Korčuli, za situaciju u gradu u pogledu zaraze olakšao je neki Ratko Sutko, koji se ponudio Općini da nemoćne i oboljele prevozi na«grebene» (udaljene otočiće)te zakapa mrtve. Na vrhu Kamenjaka vide se ruševine crkvice s polukružnom apsidom.
O kojoj pišu tek dvije ili tri crtice, dun Božove knjige o toponimima na Korčuli. (nisam našla ime crkvice pa je zovem ‘Crkvica od Kamena’ a mogla bi bit ‘od Petra’ kamen… ) Na sjevernoj i zapadnoj obali škojića su ostaci kamenih mostova za ukrcavanje kamenih blokova.
Od ovog kamena je sagrađena crkva (jedan dio!!!) sv. Vlaha u Dubrovniku,a za obnovu iza domovinskog rata je ponovno izvađen kamen…
Kamenjak je koristio lokalnom pučanstvu za koze, koje bi ostavljali po nekoliko dana. Kozice su imale smještaj u jednoj groti. A za vodu se pobrinula priroda. Tajna špiljica čuva pitku vodu za životinje, ptice i pustolove.
Koze se ponašaju ko vladarice škojića, tako da su u stanju prebirat vam po torbi u potrazi za kojom jestvinom. Spiza je najbolja kad je friška iz mora, a najbolje prija iza mojih ludih pustolovina.
Friška sirova riba ‘skuhana’ u soku limuna, naranče i klementine u kulinarskom svijetu pod nazivom ‘ceviche’ čita se ‘seviče’ može napravit svak.
VELE STUPE
Uz škoj Stupu previru jake morske struje, pa je vjerojatno na njegovoj obali bila stupa, naprava za stupanje sukna (možda su je upotrebljavali stanovnici Majsana?!). Možda odatle potječe i ime škoja, iako je to moglo nastati po glomaznoj hridini koja – iako je nepravilna – podsjeća na jaki stup. Taj naziv je sačuvan i na Mljetu te po dubrovačkom kraju, a obično se kao i na Pelješcu veže uz mjesta postavljanja međašnih stupova na granicama predjela.
U vrijeme Jugoslaviije na Stupama je bio restoran s FKK plažom, koju su pobožno pohodili brojni korčulani/ke i ostali… Obitelj Curać Raškić preuzima ruševine (starog zaboravljenog) restorana 2001.godine. Raškići dižu restoran od nule. Pokreće se ponovo linija Korčula – Stupe. Brojni časopisi su uvrstili taj mali obiteljski restoran u top 5. A čim bi se iskrcao na škoj dočekao bi te najljepši osmjeh moje Kate. A tetka Ruža je isto posebna priča, koliko samo smiha i monadi… Sjećam se super zabavnih akcija čišćenja plaže,te one rupe sa smećem gdje smo nalazili smotuljke stoljnjaka (od bivše jugoslavenske uprave)a u njima plastične požade (beštek) i pijate (tanjur) .
Nisu se gnjavili sa pranjem posuđa. Punih 16 godina smiha te našeg odrastanja. Novi vlasnik preuzima obiteljski restoran(Moro Beach Stupe). Vele STUPE ima i svoju sestricu škojić Male Stupe do koje se može preplivati a osiguranje od jakog kurenta su ogromne griže koje stvaraju pravu malu lagunu.
Foto: Dinko Franotović
Dno mora je predivne azurne boje a koloritu pridonose prirodne žute spužve i crvene morske zvijezde. Murina, hobica, kanjac i njegova supruga pirka stanovnici su ovoga morskog kraja. Ekološko-ronilački klub Korčula se pobrinuo za čisto morsko dno.
GUBAVAC
Za postojanje karantenskih mjera na Korčuli u srednjem vijeku saznajemo iz imena malih otočića oko Korčule, a to su Gubeša i Gubavac (epidemija kuge 14. i 15. stoljeće).
Ovi otoci nisu služili samo za odvajanje oboljelih od kuge, na što nas podsjećaju njihova imena, nego su također imali istu ulogu koju su vršili lazareti u Dubrovniku i Splitu. Na Gubavcu nalazim ostatke rimskog površinskog kamenoloma, meje zapuštenih polja, cisternu za kišnicu u kojoj ima vode, soli u škrapama te par čupavih zečeva i njihovih jazbina.
Smeće iz svih era vjerojatno ostaci prvomajskih neodgovornih ‘garofala’. Crkvicu je bilo nemoguće slikati radi vegetacije. U knjigama navode taj predio Gubavca kao ‘Crkvište’, te u iskapanjima 1966.g. nailaze na ranokršćansku crvenu gradnju smještajući je u 4.i 5.stoljeće. O otočiću se piše i za vrijeme drugog svjetskog rata, gdje su ljudi čekali brod za zbjeg u El Shatt.
Priroda daje svoje razne oblike jezera, pličina toplog mora ko stvorena za brčkanje pod marčanim suncem. Omarčalo me sunce!!! NOMEN EST OMEN i sad stojim doma!
Par crtica o dezinfekciji u Korčuli za vrijeme epidemija kužnih bolesti… Osim spaljivanju u svrhu sprečavanja i širenja kuge palile su se vatre u gradu i naseljima otoka da se «pročisti pokvareni zrak» za kojega se tada vjerovalo da uzrokuje zarazu. Puno su učinkovitije bile mjere preventivne izolacije!!! Dezinfekcija raznim tada poznatim sredstvima kao živo vapno, te izlaganje robe i namještaja suncu koje je poznat kao učinkovit uništavatelj uzročnika bolesti. Sveti Roko čuvaj nas od kuge, gladi i rata!
Po ŠKOJIMA, PUČINOM, bez staze, puta Sunči povazdan luta….. Al strahota ta, odjednom Katastrofa zvana korona pojavila se sad…. Stat doma, SAD a nego kad.. ‘GROTO’ draga, slobodo moja! Palačo divna, KAMENOG svoda, kolijevko OD ŠKAJA, VODONEPROPUSNOG MRAMORA. Uvijek ću vjerna ostati tebi, nizašto ja te mijenjaLA ne bi’! U tebi živim bez brige, straha i branit ću te do zadnjega daha!
Tekst i foto: Sunčana Žaknić